Dinamo ove sezone neće igrati Ligu prvaka. Norveški Viking izbacio je hrvatskog prvaka ukupnim rezultatom 5:3, a način na koji je Dinamo ispao ponovno je otvorio pitanje koje Marija Kovačevića prati praktički od prvog dana na Maksimiru: ima li dovoljno trenerske kvalitete za Dinamo, posebno kada utakmica zahtijeva reakciju, prilagodbu i rješenje izvan početnog plana?
Odgovor nije jednostavan. Kovačevićevi rezultati u Hrvatskoj daju mu vrlo ozbiljne argumente za ostanak, ali Dinamovi europski problemi istodobno daju dovoljno materijala njegovim kritičarima. Ispadanje od Vikinga zato ne bi trebalo analizirati samo kroz konačnih 3:5. Važnije je pitanje kako je Dinamo do tog rezultata došao.
Dinamo je dvaput imao ono što je želio – i dvaput to izgubio
Najproblematičniji dio dvoboja s Vikingom nije činjenica da je Dinamo ispao. U europskim kvalifikacijama događaju se iznenađenja, a jedna loša večer može izbaciti i kvalitetniju momčad.
Problem za Kovačevića je obrazac.
Dinamo je u Zagrebu vodio 2:0. Imao je rezultat koji mu je otvarao vrata Lige prvaka, ali utakmica je završila 2:2. U Norveškoj je ponovno poveo, ovaj put 1:0, ali Viking je preokrenuo i pobijedio 3:1.
Drugim riječima, Dinamo je tijekom 180 minuta u dva navrata bio u vrlo dobroj situaciji i nijednom je nije uspio kontrolirati do kraja.
Tu odgovornost više nije moguće svesti samo na individualne pogreške igrača.
Upravljanje utakmicom jedna je od najvažnijih zadaća trenera. Kada momčad povede, posebno u nokaut-dvoboju, trener mora prepoznati što se događa na terenu. Treba procijeniti treba li nastaviti pritiskati, smiriti ritam, promijeniti strukturu veznog reda, spustiti linije, napraviti zamjenu ili taktički odgovoriti na ono što radi protivnik.
Upravo je u tom segmentu Kovačević protiv Vikinga ostavio najviše prostora za kritiku.
Najveći problem nije poraz, nego dojam da nema plana B
Kovačeviću se već dugo zamjera da njegova momčad nema dovoljno izražen alternativni plan kada početna ideja prestane funkcionirati.
Dok Dinamo kontrolira utakmicu, ima posjed i nameće svoj ritam, njegova momčad može izgledati vrlo dobro. Problem nastaje kada protivnik promijeni način igre, podigne intenzitet ili natjera Dinamo da izađe iz zone komfora.
Tada se prečesto stvara dojam da reakcija dolazi prekasno.
Protiv Vikinga upravo je to bilo posebno opasno. Dinamo je imao individualno kvalitetniju momčad, ali norveški prvak izgledao je organizirano, fizički spremno i, što je najvažnije, uvjeren u ono što radi.
Viking nije morao imati bolje pojedince. Morao je imati bolju momčad u ključnim trenucima.
A imao ju je.
To je dio poraza koji mora ići na račun trenera.
Ali Kovačevića nije pošteno prikazivati kao čovjeka koji ništa nije napravio
S druge strane, rasprava o Kovačeviću vrlo lako odlazi u drugu krajnost.
Činjenice su da je Dinamo pod njegovim vodstvom osvojio prvenstvo i Hrvatski kup. U SHNL-u je naslov osvojio uvjerljivo, s 18 bodova prednosti ispred Hajduka.
Ni početak nove prvenstvene sezone ne daje argumente za tezu da je Dinamo u domaćem nogometu u krizi. Nakon tri kola ima maksimalnih devet bodova i gol-razliku 9:1.
Teško je istodobno tvrditi da trener nema nikakvu kvalitetu i ignorirati činjenicu da njegova momčad kontinuirano pobjeđuje.
Argument da Dinamo ima najbolju momčad u Hrvatskoj također nije dovoljan da se treneru potpuno oduzmu zasluge.
Najskuplja momčad ne osvaja prvenstvo automatski. Dinamova povijest to je dovoljno puta pokazala.
Ako je trener odgovoran kada momčad izgubi, mora imati barem dio zasluga kada ista momčad osvaja trofeje i uvjerljivo pobjeđuje.
Problem je što se Dinamo ne mjeri samo SHNL-om
Tu dolazimo do ključnog problema.
Trener Dinama nema iste kriterije kao trener većine hrvatskih klubova.
Osvojiti SHNL za Dinamo je uspjeh, ali istodobno i očekivanje. Pobijediti većinu domaćih protivnika također se očekuje.
Europa je mjesto na kojem se Dinamovi treneri tradicionalno ocjenjuju drugačijim kriterijima.
U takvim utakmicama više nije dovoljno imati kvalitetnije igrače. Potrebna je taktička priprema, prilagodba tijekom susreta, kvalitetno upravljanje rezultatom i sposobnost pronalaska rješenja protiv protivnika koji može kazniti gotovo svaku pogrešku.
I upravo tu Kovačević još nije potpuno uvjerio.
Viking zato predstavlja puno veći problem od jednog ispadanja.
Dinamo je protiv norveškog prvaka imao dovoljno dobar rezultat za prolazak. Imao je vodstvo. Imao je priliku kontrolirati situaciju.
I svejedno je ispao.
Je li Kovačević trener za SHNL, ali ne i za Europu?
To je možda i najvažnije pitanje cijele rasprave.
Postoje treneri koji su izvrsni u dugom prvenstvenom natjecanju, gdje kvaliteta kadra tijekom 36 kola uglavnom dolazi do izražaja. Postoje i treneri koji posebno dobro funkcioniraju u europskim nokaut-utakmicama, gdje dvije ili tri taktičke odluke mogu odlučiti cijelu sezonu.
Kovačević je dosad dokazao da može voditi Dinamo kroz hrvatsko prvenstvo.
Ono što tek treba dokazati jest može li ga voditi na europskoj razini koju klub očekuje.
Njegovi kritičari upravo zato spominju Nenada Bjelicu, Sergeja Jakirovića i druge bivše Dinamove trenere koji iza sebe imaju značajnije europsko iskustvo.
Takve usporedbe nisu uvijek potpuno poštene jer se razlikuju momčadi, protivnici i okolnosti, ali pitanje koje stoji iza njih jest legitimno.
Je li Dinamu za dominaciju u Hrvatskoj dovoljan jedan profil trenera, a za europski iskorak potreban drugi?
Dio odgovornosti mora preuzeti i Boban
Bilo bi također prejednostavno cijelu odgovornost svaliti na Kovačevića.
Zvonimir Boban i ljudi koji vode sportsku politiku kluba odabrali su ga za trenera. Oni su procijenili da njegove ideje, karakter i način rada odgovaraju projektu Dinama.
Ako smatraju da je Kovačević dugoročno rješenje, onda ga moraju podržati i nakon ozbiljnog neuspjeha.
Ako, pak, nakon prvog velikog europskog udarca počnu razmišljati o smjeni, postavlja se pitanje zašto je uopće dobio posao.
Klub mora znati što želi.
Najgore rješenje bilo bi ostaviti trenera samo zato što trenutno nema boljeg kandidata, a istodobno mu iza kulisa tražiti nasljednika. Jednako bi pogrešno bilo donositi odluku isključivo pod pritiskom navijačkih komentara nekoliko sati nakon ispadanja.
Smjena sada nosila bi i ozbiljan rizik
Smijeniti Kovačevića odmah nakon Vikinga zvuči kao jednostavno rješenje, ali otvara novo pitanje: tko dolazi?
Promjena trenera sama po sebi ne rješava ništa.
Dinamo bi morao pronaći stručnjaka za kojeg je uvjeren da predstavlja jasnu nadogradnju. Ne samo zvučnije ime, nego trenera koji može preuzeti momčad usred sezone, nastaviti dominaciju u Hrvatskoj i istodobno napraviti europski iskorak.
Ako takvog kandidata nema, smjena radi smjene nema mnogo smisla.
Posebno zato što Dinamo nije rezultatski potonuo. Kovačević iza sebe ima domaće trofeje i vrlo dobar prvenstveni start.
Zbog toga bi odluka o njegovoj budućnosti morala biti donesena hladno, a ne kao kazna za jednu europsku eliminaciju.
Ipak, Kovačević više nema pravo na iste pogreške
To ne znači da bi poraz od Vikinga trebalo jednostavno zaboraviti.
Naprotiv.
Ako Kovačević ostane, ovaj dvoboj mora predstavljati ozbiljno upozorenje.
Od njega se mora tražiti vidljiv napredak upravo u područjima koja izazivaju najveće sumnje: upravljanju utakmicom, pravovremenim zamjenama, taktičkoj fleksibilnosti i reakciji kada protivnik promijeni odnos snaga na terenu.
Više nije dovoljno govoriti o procesu i viziji.
Nakon više od godinu dana na klupi Dinama ta vizija mora biti vidljiva na terenu, posebno u utakmicama koje odlučuju europsku sezonu.
Treba li ga onda smijeniti?
U ovom trenutku – ne nužno.
Kovačević ima dovoljno rezultata iza sebe da mu jedno ispadanje, koliko god bolno bilo, ne mora automatski donijeti otkaz. Osvojio je prvenstvo i Kup, uvjerljivo dominirao domaćim natjecanjem i dobro otvorio novu sezonu.
Ali njegov kredit više nije isti.
Ispadanje od Vikinga nije problem samo zato što Dinamo neće igrati Ligu prvaka. Problem je način na koji se dogodilo. Hrvatski prvak dvaput je imao vodstvo, a na kraju je primio pet pogodaka i ispao.
Zato bi sljedeće europske utakmice mogle biti važnije za Kovačevićevu budućnost od bilo koje prvenstvene pobjede protiv slabijeg protivnika.
Dinamo od svog trenera ne traži samo osvajanje Hrvatske.
Traži trenera koji će momčad učiniti boljom kada protivnik nije slabiji, kada utakmica ne ide prema planu i kada 90 minuta odlučuje o milijunima eura, europskom statusu i cijeloj sezoni.
Kovačević je dokazao da može osvajati u Hrvatskoj.
Sada mora dokazati da može voditi Dinamo i kada Hrvatska više nije dovoljna.
