Slaven Bilić novi je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, čime je postao prvi trener u povijesti koji se vratio na hrvatsku klupu nakon što je već ranije vodio nacionalnu momčad.
Njegov prvi mandat rezultatski nije dosegnuo uspjehe Zlatka Dalića i Miroslava Ćire Blaževića, ali je među hrvatskim navijačima ostao zapamćen kao razdoblje pozitivne energije, atraktivnog nogometa i stvaranja generacije koja je kasnije ostvarila najveće rezultate u povijesti reprezentacije.
Bilić sada preuzima momčad u osjetljivom trenutku. Hrvatska se nalazi pred postupnom smjenom generacije, a novi izbornik morat će istodobno sačuvati kulturu pobjedničke momčadi i pronaći prostor za nove igrače i taktička rješenja.
Upravo zbog toga njegov povratak djeluje kao najlogičniji izbor.
Bilić je već jednom uspješno proveo smjenu generacije
Kada je 2006. godine prvi put preuzeo Hrvatsku, reprezentacija je iza sebe imala tri uzastopna ispadanja u skupinama velikih natjecanja. Bilić je odmah pokrenuo smjenu generacije i u momčad uveo niz mladih igrača koji su kasnije postali nositelji hrvatske reprezentacije.
Vrhunac njegova prvog mandata bilo je Europsko prvenstvo 2008. godine. Hrvatska je u skupini osvojila maksimalnih devet bodova, pobijedila Njemačku i igrala jedan od najatraktivnijih nogometa u svojoj povijesti.
Turnir je završen bolnim ispadanjem od Turske u četvrtfinalu nakon nevjerojatne završnice i izvođenja jedanaesteraca. Taj poraz i danas je jedna od najtežih utakmica u povijesti hrvatske reprezentacije.
Nakon toga uslijedio je neuspjeh u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine, ali se Hrvatska vratila na Euro 2012., gdje je ispala u skupini sa Španjolskom i Italijom, kasnijim finalistima turnira.
Hrvatska je tada bila vrlo blizu prolaska u četvrtfinale. Odlučujuću utakmicu protiv Španjolske izgubila je pogotkom u završnici, nakon susreta u kojem je bilo nekoliko spornih sudačkih odluka.
Bilić je nakon tog turnira sam odstupio. Iza sebe je ostavio izgrađenu reprezentativnu jezgru koja će godinama poslije sudjelovati u najvećim uspjesima hrvatskog nogometa.
Nasljeđuje najuspješnijeg hrvatskog izbornika
Bilić na klupu dolazi nakon Zlatka Dalića, najuspješnijeg izbornika u povijesti Hrvatske.
Dalić nije samo osvojio svjetsko srebro i broncu te izborio finale Lige nacija. Njegov najveći uspjeh bio je stvaranje jasne kulture momčadi koja je godinama funkcionirala pod velikim pritiskom.
Hrvatska je tijekom njegova mandata bila iznimno homogena. Igrači su vjerovali jedni drugima, reprezentacija je u najtežim utakmicama pokazivala mentalnu snagu, a unutar momčadi izgrađena je atmosfera koja je često bila jednako važna kao i taktička priprema.
Dalićev pristup imao je nedostataka, ali je tijekom devet godina pokazao da Hrvatska najbolje funkcionira kada na klupi ima izbornika koji zna upravljati ljudima, smirivati sukobe i stvarati osjećaj zajedništva.
Bilić upravo zbog toga djeluje kao prirodan nasljednik.
Hrvatskoj je potrebna socijalna inteligencija, a ne samo taktika
Povijest hrvatske reprezentacije pokazala je da kvalitetan klupski trener ne mora automatski biti uspješan izbornik.
Najbolji primjer je Niko Kovač. On je u klupskom nogometu ostvario vrlo ozbiljne rezultate, ali njegov stroži pristup nije uspio stvoriti reprezentativnu kulturu kakvu je želio.
Izbornička funkcija razlikuje se od svakodnevnog rada u klubu. Izbornik ima malo vremena za treninge, mora upravljati velikim brojem igrača različitih statusa i karaktera te se nositi s pritiskom javnosti, Saveza i medija.
Zbog toga su komunikacija, autoritet i socijalna inteligencija često jednako važni kao i taktičko znanje.
Posljednje hrvatske generacije najbolje su rezultate ostvarivale pod izbornicima koji su znali održavati mir u svlačionici. Iskusni reprezentativci pokazali su da im nije potreban trener koji će disciplinu nametati silom, nego netko tko će jasno odrediti uloge i održavati povjerenje unutar momčadi.
Bilić ima iskustvo, autoritet i komunikacijske sposobnosti potrebne za takvu ulogu.
Pozitivna slika reprezentacije važna je i zbog dijaspore
Hrvatska mora voditi računa i o načinu na koji se reprezentacija predstavlja prema javnosti i svijetu.
Poruka zajedništva, koja je tijekom Dalićeva mandata često bila sažeta kroz koncept obitelji, u hrvatskoj je javnosti izazivala različite reakcije. Ipak, prema van je stvarala pozitivnu sliku hrvatske reprezentacije kao povezane i emocionalno snažne momčadi.
Takav identitet nije važan samo zbog marketinga.
Budućnost hrvatskog nogometa u velikoj mjeri ovisi o privlačenju talentiranih igrača iz dijaspore. Mnogi mladi nogometaši mogu birati između Hrvatske i reprezentacija država poput Njemačke, Austrije, Švicarske ili Australije.
Hrvatska se s većim i organiziranijim sustavima ne može natjecati isključivo infrastrukturom. Mora igrati na kartu pripadnosti, emocije, zajedništva i uspješne reprezentativne kulture.
Bilićev profil dobro se uklapa u takvu strategiju.
Bilić je sigurniji izbor od neiskusnih kandidata
U javnosti se spominjao niz potencijalnih kandidata za Dalićeva nasljednika. Neki od njih predstavljali bi hrabriji i moderniji izbor, ali istodobno i znatno veći rizik.
Dio kandidata nema dovoljno iskustva za upravljanje pritiscima koji prate izborničku funkciju. Kod drugih bi njihov karakter ili način komunikacije predstavljali nepoznanicu u svlačionici koja već ima izgrađenu hijerarhiju.
Hrvatska se trenutačno ne nalazi u situaciji u kojoj mora potpuno rušiti postojeći sustav.
Reprezentacija ima kvalitetan obrambeni temelj, niz talentiranih veznjaka i dovoljan broj igrača za postupnu obnovu. Zbog toga nema potrebe za nepotrebnim eksperimentiranjem.
Bilić možda nije najodvažniji izbor, ali je među dostupnim kandidatima vjerojatno najsigurniji.
Hrvatska već ima temelje jasnog identiteta
Na prvom obraćanju javnosti Bilić se pozvao na drugo poluvrijeme utakmice protiv Portugala kao primjer načina na koji Hrvatska treba igrati.
To je važna poruka jer pokazuje da novi izbornik ne planira potpuno mijenjati identitet momčadi.
Hrvatska je godinama reprezentacija koja najbolje funkcionira u kontroliranom ritmu. Njezina najveća kvaliteta nije fizička dominacija ni stalno igranje u visokom intenzitetu, već kontrola lopte, razumijevanje prostora i sposobnost upravljanja tijekom utakmice.
Od toga ne treba bježati.
Pokušaj kopiranja momčadi koje igraju izrazito brz, fizički i okomit nogomet mogao bi udaljiti Hrvatsku od njezinih najvećih kvaliteta. Hrvatski igrači tehnički i taktički imaju puno bolje temelje za razvoj pozicijskog nogometa i kontroliranog posjeda.
Promjene će ipak biti potrebne, posebno kada je riječ o ulogama pojedinih igrača.
Modrićeva uloga i budućnost veznog reda
Jedno od najvećih pitanja bit će budućnost Luke Modrića u reprezentaciji.
Bez obzira na to hoće li ostati, Hrvatska mora postupno graditi sustav u kojem njegova uloga više neće biti jednako velika kao u prethodnim godinama.
Petar Sučić nameće se kao jedan od ključnih igrača nove Hrvatske. Njegova pokretljivost, fizička snaga i sposobnost pokrivanja velikog prostora čine ga drukčijim profilom od ostalih hrvatskih veznjaka.
Logično bi bilo spustiti ga dublje u vezni red, gdje može sudjelovati u izgradnji napada, osiguravati obrambenu ravnotežu i omogućiti kreativnijim igračima više slobode.
Pozicije ofenzivnog veznjaka i krila koja ulaze prema sredini mogle bi se otvoriti za nova rješenja. Hrvatska na tim pozicijama ima nekoliko talentiranih igrača, ali Bilić će morati pronaći sustav koji će njihove kvalitete povezati u funkcionalnu cjelinu.
Obrana bi trebala biti temelj nove Hrvatske
Kostur hrvatske obrane već se prilično jasno nameće.
Joško Gvardiol, Luka Vušković, Josip Šutalo i Josip Stanišić imaju kvalitetu i dobnu perspektivu da godinama budu temelj reprezentacije.
Takva obrambena linija Hrvatskoj omogućuje razvoj različitih sustava. Gvardiol i Stanišić mogu igrati na više pozicija, Šutalo donosi sigurnost u distribuciji lopte, dok Vušković predstavlja dugoročno rješenje u srcu obrane.
Bilićevo glavno pitanje neće biti individualna kvaliteta braniča, nego način na koji će organizirati obrambenu strukturu cijele momčadi.
Hrvatska je u pojedinim utakmicama imala problema s povratkom iza lopte, branjenjem tranzicije i pritiskom nakon izgubljenog posjeda. To su detalji koje će novi stručni stožer morati popraviti.
Najveći problem ostaje nedostatak pravih krila
Hrvatska već godinama nema velik broj elitnih igrača koji mogu držati širinu, pobjeđivati suparnike u igri jedan na jedan i konstantno napadati prostor iza obrane.
To ograničava mogućnosti svakog izbornika.
Bilić će zato morati pronaći način kako širinu stvarati kroz bekove, promjene pozicija i kretanje veznih igrača. Istodobno mora paziti da momčad ne izgubi ravnotežu i ne postane previše ranjiva nakon izgubljene lopte.
Slična je situacija i na poziciji napadača. Hrvatska ima nekoliko kvalitetnih opcija, ali većina ih pripada sličnom profilu klasične devetke.
Zbog toga će struktura igre i kvaliteta završnog dodavanja biti važnije od samog izbora prvog napadača.
Ključan će biti izbor stručnog stožera
Bilićev uspjeh uvelike će ovisiti i o ljudima kojima se okruži.
Moderni reprezentativni nogomet zahtijeva kvalitetne pomoćnike, analitičare, kondicijske trenere i stručnjake za prekide. Izbornik više ne može samostalno kontrolirati svaki segment pripreme.
Bilić mora pronaći ravnotežu između hrvatskog nogometnog identiteta i suvremenih taktičkih trendova.
Njegova najveća prednost bit će iskustvo i poznavanje reprezentativnog okruženja. Najveći izazov bit će prilagodba modernom nogometu, koji se značajno promijenio od završetka njegova prvog mandata.
Bilić je logičan izbor za početak novog ciklusa
Slaven Bilić ne dolazi kao trener koji mora iz temelja graditi novu reprezentaciju. Dolazi u momčad koja već ima izgrađenu kulturu, kvalitetan obrambeni kostur i nekoliko mladih igrača spremnih preuzeti veće uloge.
Njegov je zadatak sačuvati ono što je funkcioniralo tijekom Dalićeva mandata, a istodobno postupno modernizirati igru i provesti novu smjenu generacije.
Bilić ima iskustvo velikih natjecanja, poznaje pritisak izborničke funkcije i razumije emocionalnu važnost reprezentacije u Hrvatskoj.
Postoje kandidati koji bi predstavljali uzbudljiviji ili taktički radikalniji izbor. Međutim, u trenutku kada Hrvatska mora pažljivo prijeći iz jedne uspješne generacije u novu, stabilnost nije mana.
Prema svim važnim kriterijima, Bilić je logičan izbor i izbornik oko kojeg hrvatski navijači imaju dovoljno razloga graditi optimizam.
